TOP TRI(KI) POZICIJE IZ BILANCE

Ako si jedan od onih koji žele mućnuti glavom i stvarno skužiti zašto je neka pozicija baš na tom mjestu u bilanci, a ne samo tako nabubati napamet, onda si se sigurno našao u situaciji da si mislio da će ti glava eksplodirati od primljenih, kupljenih, danih, izdanih  mjenica, vrijednosnih papira, predujmova i ne znam ti ni ja više čega.

U samom startu kod knjiženja ti fali da se još malo više ufuraš u ulogu da se zadatak odnosi na tvoje poslovanje i da uvijek postaviš pitanje "Što se to meni promijenilo nakon ovog poslovnog događaja?!"

1. MJENICE

Mjenice su jedna vrsta kratkoročnih vrijednosnih papira (rok naplate do 1 god) koja se koristi i kao instrument odgode plaćanja. 

Što to zapravo znači? Ako netko nema trenutno lovu kod sebe da podmiri neko svoje dugovanje, može izdati mjenicu kao garanciju da će taj dug podmiriti npr. za par dana (i na taj način dobiva još malo na vremenu da skupi novce, ali zbog toga će onda trebati platiti svoje dugovanje uvećano još za iznos kamata).

Tijekom svog uobičajenog poslovanja poduzeće se može naći u dvije različite situacije vezane uz mjenice. U jednom trenutku možeš primati mjenice od svojih kupaca ili izdavati mjenice svojim dobavljačima.

 📥 PRIMLJENE MJENICE (AKTIVA, KRATKOTRAJNA FINANCIJSKA IMOVINA) 📥

Kupac ti umjesto love (jer je nema) daje mjenicu. To je za tebe primljena mjenica, primljen nekakav papir na kojem ti lijepo piše da ćeš tog i tog dana moći naplatiti u banci od kupca iznos koji ti duguje. 

To je tvoje, a sve što je tvoje predstavlja tvoju imovinu i nisi nikome ništa dužan. Samo si umjesto novca dobio taj papir kao garanciju plaćanja što zapravo predstavlja nekakav surogat (zamjenu) novca i bilježi se pod financijskom imovinom poduzeća.

📤 IZDANE MJENICE (KRATKOROČNE OBVEZE) 📤

Nabavio si nešto od dobavljača, a trenutno si švorc. Umjesto da dižeš kredite, odlučio si se ipak za opciju izdavanja mjenice jer znaš da će ti za par dana sjesti neka lova i da ćeš moći onda isplatiti tu mjenicu. 

Znači, svoju obvezu prema dobavljaču si podmirio tako da si mu izdao mjenicu. Na mjenici lijepo stoji da se obvezuješ tog i tog datuma osigurati novce na računu firme za svog dobavljača i da će se on tada moći naplatiti. To znači samo da si jednu obvezu (obvezu prema dobavljaču) zamijenio drugom (obveza za izdane mjenice) da bi dobio još malo na vremenu dok ne skupiš pare.

2. PREDUJMOVI

Predujam znači primiti ili dati novce unaprijed najčešće za neki oblik imovine. Sigurno si čuo onu „tko prvi njegova djevojka“ 😊, e pa tako to nekako možeš zamisliti i s predujmovima. Bolje da mi to zakaparimo da nas ta imovina i čeka.

📤DANI PREDUJAM ZA NEKU IMOVINU (AKTIVA, TAMO GDJE I ONO ZA ŠTO JE PREDUJAM DAN)

Kada dajemo predujam, dajemo ga našim dobavljačima (onima od kojih mi nešto kupujemo) na taj način je i dobavljač sigurniji u nas da ćemo stvarno platiti to što smo kupili i povećava se povjerenje između poslovnih partnera (pogotovo ako dosad nisu ni poslovali). 

Znači, mi nemamo više novce na računu, ali imamo neki drugi oblik naše imovine koji se zove „Dani predujam za npr. traktor,  za zalihe sirovina i materijala,  za zemljište i sl.“. To je naša imovina, zato što mi imamo pravo zauzvrat dobiti tu imovinu za koju smo dali dio novaca unaprijed.

📥PRIMLJENI PREDUJAM (KRATKOROČNA OBVEZA)

Sada je obrnuta situacija. Mi dobivamo novce unaprijed od naših kupaca. Tko to daje novce, a da ne traži ništa zauzvrat?! 😉 

Ti primljeni novčeki su zapravo naša obveza koja je nastala po primljenom predujmu, jer mi moramo našim kupcima isporučiti neku imovinu (robu, proizvod, uslugu…) za koju smo primili te novce unaprijed.

3. VRIJEDNOSNI PAPIRI (DIONICE, OBVEZNICE … )

Sigurno si barem nekad čuo za dionice i obveznice nekog poduzeća, taj cool dio poslovnih financija u kojem se ekipa bogati, ali i gubi brdo love. I tako dok jedni imaju višak novca i ulažu u vrijednosne papire da bi nešto i zaradili, drugima fali para za financiranje poslovanja pa se odlučuju na njihovo izdavanje.

KUPLJENI VRIJEDNOSNI PAPIRI/ULAGANJA U VRIJEDNOSNE PAPIRE (AKTIVA, FINANCIJSKA IMOVINA)

Kada poduzeće kupuje bilo što, na taj način dolazi do neke imovine. Ja sam nešto kupio, to je moje vlasništvo, moja imovina. S tim ćeš odmah u startu riješiti dilemu hoćeš li nešto smjestiti u aktivu ili pasivu. 

Znači, kupljeni vrijednosni papiri mi predstavljaju neki oblik imovine koji zovemo financijskom imovinom. Ovisno o karakteristikama pojedinog vrijednosnog papira i roku dospijeća, svrstati ćeš ih u dugotrajnu ili kratkotrajnu financijsku imovinu. That's it.

IZDANI VRIJEDNOSNI PAPIRI (PASIVA, KAPITAL ILI OBVEZE)

Poduzeće koje se želi financirati, osim kreditom banke može izdati i svoje vrijednosne papire. Za obveznice si možda čuo da su one dužnički vrijednosni papiri, što možeš zaključiti i iz njihovog naziva (obveznica=obveza). 

Kada poduzeće izdaje svoje obveznice, to radi s ciljem prikupljanja novaca. Ja njima dajem „papir“, a oni meni lovu, koju ću ja morati vratiti uvećanu za kamate. Zbog toga su izdane obveznice (ili bilo koji drugi vrijednosni papiri, osim dionica) dio obveza poduzeća. 

Pošto je dionica vlasnički vrijednosni papir za razliku od obveznica, kada ih poduzeća izdaju isto to rade s ciljem prikupljanja novaca, ali je ovog puta to vlastiti izvor financiranja i rezultira povećanjem kapitala poduzeća, a ne obveza. 

Izdane dionice nećete pronaći u bilanci baš pod nazivom „izdana dionica“, jer je ona dio pozicije „temeljnog kapitala“.  Poduzeće neće morati imateljima njihovih dionica vratiti novac kojim su dioničari financirali poslovanje već su zauzvrat dobili udio u vlasništvu tog poduzeća (ovisno o broju/paketu dionica koje su kupili).

Nadam se da smo ti riješili glavobolju od računovodstva 💆‍♀. Ako ti i dalje niš' nije jasno, ne očajavaj nego dođi u Štreberaj - riješit' ćemo! 🦸‍♂️