Koronavirus vol.1- Made in China

Ima li teme koja u posljednje vrijeme više puni medijske naslove od sveprisutnoga koronavirusa? 🤔 Tema je to o kojoj svi imaju mišljenje, od našeg novog ministra zdravstva pa sve do babe Slavice na placu. 

U ovom članku nećemo govoriti o tome kako se najbolje zaštititi niti koji su najčešći simptomi. Sagledat ćemo situaciju s ekonomskog aspekta i vidjeti kakav je utjecaj koronavirusa na kinesko gospodarstvo. 

Kako je Kina postala druga najjača ekonomska sila na svijetu?

Gospodarska tranzicija Kine tijekom prošlog stoljeća bila je jednom riječju nevjerojatna. Prijelaz s planskog na više tržišno orijentirano gospodarstvo bio je ključ kineskog ekonomskog čuda. U startu da se razumijemo, Komunistička partija Kine i dalje je glavni igrač u kineskoj ekonomiji, no ipak je prihvatila osnovna načela tržišne ekonomije.

O razmjerima kineskog rasta najbolje svjedoči činjenica da su u proteklih 30 godina ostvarivali prosječnu godišnju stopu rasta BDP-a od gotovo 10%. 

Usporedbe radi, u Hrvatskoj se odličnom gospodarskom godinom proglašava ona u kojoj je rast iznad 3% (što je duplo skromniji rast od 6% koliko je Kina lani ostvarila).

Graf 1: Godišnja stopa rasta kineskog BDP-a u razdoblju 1989.-2019. godine

💡: Svaki bi ekonomist trebao znati kako je BDP ukupna tržišna vrijednost svih finalnih dobara i usluga proizvedenih u nekoj zemlji u godini dana. 

A trebao bi znati i kako su podaci o BDP-u plod statistike, te da je u nekim zemljama prisutna manipulacija statističkim podacima. 🤫

Nismo ni mi imuni na manipulacije, ne ne… DZS se svojevremeno pohvalio kako je RH postala izvoznik banana, što je imalo ogromni medijski odjek. Ne treba stoga ni čuditi što mnogi ugledni zapadni ekonomisti dovode u pitanje podatke koje svijetu prikazuje kineski statistički zavod, koji je nesumnjivo pod još većom državnom kontrolom nego onaj u Hrvatskoj.

Ipak, nijedan ozbiljan ekonomist ne dovodi u pitanje nepobitan boom kineskog gospodarstva, kao ni činjenicu da se Kina opasno približava SAD-u koji je dosad uživao u statusu neprikosnovenog svjetskog ekonomskog vladara. 

Stoga, cjelokupnu aktualnu sagu oko američko-kineskog trgovinskog rata, sportskim rječnikom, treba gledati kao borbu boksačkih suparnika u superteškoj kategoriji za naslov prvaka (i sve pojaseve koji dolaze kao čast i nagrada).

Zašto je Kina tako atraktivna za inozemne investitore i je li sve tako bajno?

Zamisli da želiš otvoriti novu tvornicu, i pitaš se gdje u svijetu bi ti to bilo najisplativije za napraviti. Nekoliko je ključnih prednosti, koje bi Kinu učinile najboljim izborom za tebe kao investitora...

Osnovni preduvjeti tvog poslovanja su rad i kapital, a upravo su troškovi rada i kapitala u Kini izuzetno niski:

• Kina ima neiscrpan bazen radne snage (procijenje na 800 milijuna radnika). Ogroman broj ljudi iz ruralnog kontitentalnog dijela zemlje preseljen je u gradove, kako bi se osigurala brza industrijalizacija.
• s vremenom, Kina od masovne proizvodnje težište svojih industrijskih napora seli prema proizvodnji robe s visokom dodanom vrijednošću. U sve sofisticiranijim tvornicama potreban je rastući broj visokokvalificiranih radnika pa iz tog razloga Kina sve više ulaže u obrazovanje i znanost ulažući time u svoj ljudski kapital. 
• osim ljudskog kapitala, najveće rezerve rijetkih metala na svijetu znače i da će sirovine biti lako dostupne po prihvatljivim cijenama.

Kako bi profiti kompanija bili što viši, a Kina što atraktivnijia investitorima, vlada namjerno provodi slabiju ekološku regulaciju nad tvornicama. Pojednostavljeno rečeno, spremna je progledati tvornicama kroz prste i dopustiti im više razine zagađivanja okoliša.

So far so good, Kina se čini idealnom destinacijom? 

E pa, nije baaš sve tako divno. Moraju i Kinezi nekako omastiti svoj brk u cijeloj ovoj priči. Često će neka multinacionalna kompanija koja želi ući na kinesko tržište morati to učiniti na način da uđe u joint venture s nekom lokalnom kineskom kompanijom. 

U suštini, joint venture za kinesku kompaniju znači da će s vremenom pažljivo gledati kako se neke stvari rade, i kad se bude dovoljno okuražila sama započeti kopirati. Školovanim rječnikom rečeno, Kinezi dolaze do know how-a koji će kasnije koristiti za razvoj vlastitih kompanija. Win-win situacija, multinacionalne kompanije počinju outsourcati svoju proizvodnju u Kinu, a Kinezi dobivaju tehnološka znanja na pladnju-kineski recept za brzi ekonomski rast. 😉

Treba imati na umu da su kineske kompanije, osim uz tehnološki poguranac izvana, ostvarile visoke stope rasta potpomognute izdašnim kreditnim aranžmanima od strane domaćih banaka. Priča je vrlo jednostavna:

1. kompaniji ide dobro
2. banke su ju voljne kreditirati uvidjevši mogućnost sigurnog i unosnog plasmana slobodnih financijskih sredstava
3. kompanija dobiva svježi keš u cirkulaciju
4. priljev svježeg kapitala doista je pomogao privrednoj aktivnosti.

Međutim, danas, dospijećem obveznica i dugova mnoge kineske kompanije ne mogu platiti svoje obveze (go default), pa se vlada mora odlučiti koje je od njih spremna žrtvovati i poslati u bankrot. 

Kina se također bori i s visokim udjelom tzv. bankarstva u sjeni (onim koji nije državno regulirano). Ukratko, uz ekološke probleme druga je tempirana bomba kineskog gospodarstva krhkost financijskog sustava.

Snimke koje je NASA nedavno objavila pokazuju kako se razina zagađenja zraka nad Kinom drastično smanjila u posljednjih mjesec dana. Postoji li neko ekonomsko objašnjenje ovog fenomena?

Može li koronavirus uzdrmati gospodarskog giganta?

Ne ulazeći u zdravstveno-epidemiološke aspekte koronavirusa, svi znamo kako je ovaj virus zatresao kinesko gospodarstvo. Idemo u kratkim crtama objasniti zašto je do potresa došlo…

Pokrajina Hubei, čiji je glavni grad Wuhan poznat kao epicentar koronavirusa, sedma je po redu u Kini prema iznosu BDP-u (od ukupno 33 pokrajine). Da bismo objasnili što se tamo dogodilo, a počelo se širiti na ostatak Kine (i svijeta) koristit ćemo se ekonomskim modelom. 

Svaki je ekonomski model pojednostavljena verzija stvarnosti, a u osnovi počiva na ravnoteži ponude i potražnje. Specifičnost koronavirusa jest činjenica da je imao utjecaj i na stranu ponude, ali i na stranu potražnje.

Dogodio se šok na strani ponude:

• mnoge tvornice su zatvorene ili posluju smanjenim kapacitetom (uslijed straha od širenja virusa među radnicima i njihovim obiteljima)
• to je za posljedicu imalo smanjenje ukupnog outputa
• smanjenje ravnoteže na tržištu dobara i tržišta (tzv. IS relacija) teško je ispeglati ekspanzijom na financijskom tržištu (tzv. LM relacija)
• ruke kineske središnje banke su vezane, zbog ionako krhkog financijskog sustava, ali i već značajno podcijenjene valute.

S druge strane, imamo i šok na strani potražnje:

• u strahu od širenja koronavirusa, osim što se zatvaraju tvornice, ljudi naprosto žive u karanteni
• gradovi koji su vrvjeli automobilima sada izgledaju kao lokacije za snimanje postapokaliptičnih filmova
• ulice su puste, a automobili na peteroračnim avenijama mogu se prebrojati na prste jedne ruke.

Ne treba zaboraviti niti da su Kinezi poznati kao jedno od najvažnijih svjetskih emitivnih tržišta turista (čine oko 10% globalnog broja turista). Već se primjećuje manji broj kineskih turista u Zagrebu, a kad Kinezi odlaze u druge zemlje kao turisti to je ništa drugo nego kineska potražnja za turističkim uslugama. 

Zbog koronavirusa otkazani su mnogi letovi što je zadalo snažan udarac zrakoplovnoj industriji... Sve je to u konačnici imalo za posljedicu snažan utjecaj na pad potražnje za naftom, ali i drugim energentima. 

Maloprodaja je posebno pogođena grana kineskog gospodarstva, posebno trgovine u fizičkom obliku. Ljudi se u strahu od kontaminacija sve više okreću online trgovinama koje imaju mogućnost dostave. Naravno, opet se pojavljuje strah od širenja zaraze, no dosjetljivi Kinezi već su pronašli načine kako da čovjek bude što je moguće manje uključen u procesu dostave. Pošto mnogi ne rade, a zbog straha i manje izlaze u shopping, više vremena provode kod kuće a time naravno i na internetu. 

Eto, bar se novi mediji mogu radovati novonastaloj situaciji. Budimo realni, tko će kad odjednom provodi više vremena doma odlučiti provesti dodatno vrijeme s obitelji kada može uživati u bespućima internetskih prostranstava. Mada, poznato je kako u Kini internet baš nije necenzurirana stvar…

Nažalost, dugoročno izlelažavanje Kineza kod kuće pokreće začarani krug. Uzmimo za primjer autoindustriju, koja je jedna od glavnih motora rasta kineskog gospodarstva. 

1. pad potrebe za putovanjima smanjuje potražnju Kineza za automobolima.
2. manja potražnja za njihovim proizvodima znači manju prodaju  za autoindustriju
3. kineske su kompanije, kao što smo već napomenuli, prezadužene, a sada suočene s padom prihoda s jedne, a dospjelim obvezama s druge, dolaze u stanje defaulta
4. ne mogu platiti radnicima njihove plaće, pa i radnici nisu u mogućnosti vratiti svoje kredite
5. sve to djeluje kao negativan šok za banke, koje moraju otpisati svoja potraživanja.
6. suočena s otpisom potraživanja, banke više nemaju optimistična očekivanja glede svojih plasmana te smanjuju svoju investitorsku aktivnost
7. pokreće se začarani krug, koji s vremenom zahvaća sve veći broj ekonomskih subjekata.

Vidimo kako su realni i financijski sektor usko povezani i ovisni jedan o drugome....

Ulice Wuhana neodoljivo podsjećaju na kadrove koje smo navikli gledati u Sjevernoj Koreji.

Kina je za razdoblje 2010-2020 imala vrlo optimističan plan. Željeli su udvostručiti svoj BDP, a za to im je ove godine potrebna stopa rasta od 5,6%. Prema svim prognozama, rast BDP-a će s planiranih 6% pasti na skromnih 4%. Naizgled skromna promjena, no kada govorimo o zemlji koja drži oko 20% svjetskog gospodarstva, mali poremećaj u Kini može izazvati domino efekt. 

Kako će se pad kineskog gospodarstva odraziti na svjetska gospodarska kretanja, što očekuju investitori i je li pred nama nova globalna gospodarska kriza? 

Stay tuned...