Smart Study

Case study: Koji se vrag događa s cijenama goriva?

Marijan Mandić
11/02/2020
Vrijeme čitanja: 3 min

Primjena teorije iz makroekonomije - mit ili stvarnost?

Cijena goriva omiljena je tema hrvatskih portala ponedjeljkom navečer i utorkom ujutro. Sigurno se pitaš - Zašto baš svaki tjedan i zašto baš u isto vrijeme? Stvar je u suštini jednostavna; na svakoj se benzinskoj crpki utorkom redovito mijenjaju cijene goriva. Portali redovito prenose koliko je pojeftinio ili poskupio spremnik goriva, no rijetki su članci u kojima možeš saznati zašto je došlo do promjene. U Štreberaju vjerujemo da čovjeku ne treba dati ribu, nego je korisnije naučiti ga pecati. Ne bi li bilo fora moći predvidjeti, već u nedjelju, treba li sipati gorivo ili je bolje čekati utorak? Trebaš samo pročitati par vijesti i koristiti svoje znanje o makroekonomiji. Ako zvuči zanimljivo, šibaj dalje i pogledaj kako ćemo na konkretnom primjeru analizirati koji sve faktori utječu na cijenu goriva.  👨‍🔬

Kratki izlet na Arapski poluotok i Bliski istok

U rujnu prošle godine (aka u jeku jesenskih rokova), činilo se kao da je svijet na rubu novog globalnog rata. Okej, možda zvuči dramatično, ali kad malo bolje pogledaš što se događalo, bilo je guusto. Ukratko, netko je napao naftna postrojenja tvrtke Armaco (državna tvrtka Saudijske Arabije, za koju se procjenjuje da drži 15% globalnih rezervi nafte). Iz susjednog Jemena odgovornost su preuzeli pobunjenici Huti, a SAD im nije povjerovao i za napad je optužio je Iran (već znaš da Ameri svugdje vole imati svoje prste, posebno ako je u pitanju nafta). Potom je Iranska revolucionarna garda, onako, iz protesta, zaplijenila tanker u Hormuškom tjesnacu. Polako, diši. Pogledaj malo kartu i sve će ti biti jasnije. 👇 

 

S jedne strane Arapskog poluotoka, Jemen je strateški važan zbog Bab el-Mandeba (prolaz između Crvenog mora i Adenskog zaljeva). S druge je strane Hormuški tjesnac u Perzijskom zaljevu, čija sjeverna obala pripada Iranu. Oba su prolaza od presudne važnosti zbog dopreme arapske nafte tankerima, budući da naftovodi za kopneni prijevoz nisu izgrađeni (sirijski predsjednik Bašar al Asad nije dopustio Amerikancima gradnju naftovoda kroz Siriju). Stoga ne treba čuditi što je Iran počeo svojatati Hormuški tjesnac, zaustavljati i otimati tankere. Moraju i oni nekako napakostiti Amerima...


Zašto se SAD i Iran ne vole?

Da se pita Trumpa tko mu je trenutno najveći neprijatelj, bez razmišljanja bi opalio - Iran. Mada, tome je i on sam doprinio, povukavši SAD iz nuklearnog sporazuma kojeg je sklopio Obama. Trump je nadalje, nametnuvši sankcije Iranu, zadao snažan udarac na iranski izvoz nafte (koji se procjenjuje se na 50 milijardi dolara). Međutim, zaboravio je da je Iran zemlja s drugim najvećim zalihama plina na svijetu, te da će dio iranskog izvoza i dalje ići u Pakistan, Afganistan ili Indiju (koji pak gravitiraju prema Rusiji i Kini, a ne prema SAD-u). Dakle, iranska nuklearna prijetnja samo je povod; uzrok nemirima je čisto geopolitičko pozicioniranje. Činjenica jest da si Amerika ne može priuštiti novi Vijetnam, što daje dodatan vjetar u leđa iranskim provokacijama.

KAKO SE SVE TO ODRAZILO NA CIJENE NAFTE?

Napad dronovima na najveće naftno postrojenje u Saudijskoj Arabiji srezao je proizvodnju za, procjenjuje se,  5.7 milijuna barela dnevno ili 5 posto ukupne proizvodnje u svijetu (jedan barel je oko 159 litara).  Bez obzira na to je li napad izveden iz Jemena, ili iz Irana kako tvrde Amerikanci, svjetska su tržišta doživjela pravi naftni šok. Ovaj napad doveo je do najvećeg poremećaja u cijenama nafte u povijesti. Početni skok barela bio je s 57 na 69 dolara (oko 20 posto), da bi se na kraju dana cijena stabilizirala na oko 65 dolara. Raj za špekulante koji su na početku dana, očekujući rast cijena nafte, kupovali istu, da bi je prodavali na kraju dana (da daa, ne špekulira se samo dionicama).

A GDJE JE TU HRVATSKA?

Cijena goriva u Hrvatskoj ovisi o cijeni nafte na tzv. mediteranskom tržištu. Geografski termin - mediteranski -  govori o tome koje zemlje gravitiraju tržištu; a cijene će dakako ovisiti o proizvodnji zemalja izvoznica, potražnji, cijenama prijevoza, maržama… U priču o cijenama treba uključiti i postojanje određenih naftnih rezervi, ali i vrijeme potrebno da se očekivanja i prilagode. Ipak, sve se promjene na svjetskom tržištu kad - tad pretoče i na mediteransko. Pogledajmo za kraj ovaj ekonomski paradoks, nakon kojeg ti se geopolitičke zavrzlame više neće činiti tako kompliciranima:

  • 1999.g, barel nafte koštao je oko 20 dolara, a litra goriva oko 4 kune
  • U srpnju 2008.g, kada je barel bio na rekordnih 150 dolara, litra goriva koštala je oko 10 kuna
  • Nakon normalizacije proizvodnje barel se kretao na oko 63 dolara, a litra goriva u RH bila je na oko 10 kuna.


Dakle, cijena je goriva u proteklih 20 godina porasla gotovo 2,5 puta. Dok će optimisti reći da sada u naše limene ljubimce točimo puno kvalitetnije gorivo, realisti će im odgovoriti da bi cijena danas bila puno niža da država od naših 10 kuna, sebi ne ostavi čak 60%; ne računajući maržu domaćih distributera. Osobno pripadam realistima, i sam se pitam kako je moguće da je cijena goriva danas ista kao i 2008.g kada je nafta bila 2,5 puta skuplja. 🤔 Zanimljiva je to liberalizacija cijena goriva, u kojoj država kontrolira više od polovine kolača. Ukratko, koliko će nas koštati tankanje ovisi o Trumpu, Plenkoviću, Čermaku, saudijskim prinčevima, iranskim vođama… Ono što nas je povijest naučila jest da sniženje nafte na svjetskom tržištu i ne prati uvijek sniženje goriva na benzinskoj; ali Ina, Petrol, Crodux, Tifon, Lukoil baš nikad ne prespavaju poskupljenja. Jedanaest je kuna granica već probijena 2012. godine, pa ne treba čuditi ako nas za par godina (ili mjeseci) dočeka nova psihološka granica od 12 kuna. Ako su dva obična drona  ovako uzdrmala tržište, što bi tek učinio ozbiljniji vojni sukob… A do tada, uči, povezuj teoriju i praksu i na miru analiziraj makroekonomske pojave dok jedeš pileći u Kefi. 🥪😉




Komentari